Kako je nastala?
Jednom davno ljudi su naučili sve što su mogli naučiti samostalno, ali svejedno nisu bili sretni i uspješni. Nešto im je nedostajalo. Jedan je čovjek gledao njihove muke izdaleka i sažalio se. Smatrao je da su ti ljudi sposobni nositi se s velikim znanjima i da zaslužuju znati sve što bi im moglo pomoći u njihovu daljnjemu razvoju – rastu i razvoju njih samih, a i njihove okoline. I odlučio im je pomoći velikom gestom. Odlučio im je dati nešto iz čega će sami moći učiti godinama, generacijama. Dao im je vatru! Titan Prometej vidio je velik potencijal u ljudima. Gajio je prema njima osjećaje ljubavi i poštovanja. I nije pogriješio.
Tko su zapravo odrasli?
Odrasle možemo definirati prema različitim mjerilima – biološki, socijalno, no u odnosu na učenje najbitnije nam je psihološko objašnjenje koje kaže da postajemo odrasli u trenutku kad ovladamo konceptom vlasništva/odgovornosti nad svojim životom, kad počnemo sami njime upravljati, što, kao što vjerojatno već nagađate, za neke dolazi ranije, a za neke kasnije.
Što je edukacija?
Edukacija je aktivnost koju pokreće jedna ili više osoba i koja je osmišljena kako bi utjecala na promjene u znanju, vještinama i stavovima pojedinaca, skupina ili zajednica. Termin naglašava položaj edukatora, agenta promjene koji stavlja pred polaznika podražaje i poticaje za učenje te osmišljavanje aktivnosti za pokretanje promjene. (Kipper i Mischke, 2008)
Što je učenje?
Učenje dovodi do promjene. Ono omogućuje pojedincu napraviti i osobne i društvene prilagodbe. S obzirom na to da je riječ promjena svojstvena konceptu učenja, pri svakoj promjeni na razini svjesnosti ili ponašanja podrazumijeva se da je došlo do učenja. (Kipper i Mischke, 2008)
Sama riječ andragogija znači vođenje odraslih i tu već vidite povezanost s pedagogijom, koja znači vođa djece (grčki paid: dijete i agogus: vođa). Dakle, dvije različite grane za dvije različite ciljne skupine. S obzirom na to da sam okružena ljudima koji rade s ljudima, često čujem kako se ovi što rade s odraslima odnose sa strahopoštovanjem prema onima koji rade s djecom, a oni koji rade s predškolcima sa zgražanjem prilaze onima koji rade s odraslima. Proučavajući teoriju učenja i poučavanja u knjizi The Adult Learner (Knowles i Holton, 2015), kojom je cijelo ovo poglavlje nadahnuto, mogu reći da nije sve tako crno-bijelo i prikladno je dati kratak uvid u nastanak andragoške grane. Pedagoški model razvijen je na temelju pretpostavaka iz, pazite sad ovo, sedmoga do dvanaestoga stoljeća u crkvenim školama! Proizašao je iz njihova iskustva poučavanja dječaka. Ako vi zamišljate ta stoljeća i taj kontekst onako kako ih ja zamišljam, onda nije ni čudo da je učenje bilo sve osim usmjereno na učenika (student-centered).
Čudno je da se prvo razvilo poučavanje djece jer su svi veliki učitelji drevnih vremena, Konfucije i kineski Lao Tse, hebrejski proroci i Isus u biblijskim vremenima, Aristotel, Sokrat i Platon u staroj Grčkoj, te Ciceron, Evelid i Kvintilijan u staromu Rimu, bili učitelji odraslih. Budući da su njihova iskustva bila s odraslima, razvili su vrlo različite koncepte postupka poučavanja odnosno učenja. Ti ugledni učitelji smatrali su da je učenje ključan postupak mentalne istrage, a ne pasivno primanje prenesenoga sadržaja. Prema tomu, oni su izmislili tehnike za uključivanje polaznika u sam proces. Drevni Kinezi i Hebreji izmislili su ono što danas nazivamo studijom slučaja (case study) u kojoj vođa ili jedan od članova skupine opisuje situaciju i zajedno sa skupinom istražuje njezina obilježja i moguća rješenja. Grci su izmislili ono što mi danas zovemo Sokratski dijalog u kojemu vođa ili član skupine postavlja pitanje ili dilemu, a članovi skupine udružuju svoja razmišljanja i iskustva u traženju odgovora ili rješenja. S druge strane, Rimljani su koristili izazove koji su prisiljavali članove skupine izjasniti svoj stav i potom ga argumentirano braniti. Knowles, takozvani otac andragogije u Americi, još je 1950-ih pokušao dati ime grani poučavanja odraslih, u vidu Informal Adult Education, ali je zapravo 1960-ih jedan neimenovani „jugoslavenski poučavatelj odraslih“ skovao termin andragogija na jednoj ljetnoj radionici na Sveučilištu u Bostonu. Andragogiji se posvetilo vrlo puno istraživanja nakon Drugoga svjetskoga rata i to tijekom godina s gledišta mnogih disciplina koje su uvelike ostavile traga na toj grani i učinile ju bogatom i dramatično različitom od pedagogije. Te discipline uključuju kliničku psihologiju, razvojnu psihologiju, sociologiju i socijalnu psihologiju te filozofiju. Poznati klinički psiholozi, kao što su Freud, Jung, Erikson, Maslow i Rogers, dali su značajne doprinose učenju odraslih. Freud je odredio utjecaj podsvjesnoga ponašanja; Jung je uveo ideju da ljudska svijest posjeduje četiri funkcije: osjećaj, misao, emociju, i intuiciju; Erikson je osigurao osam koraka psihosocijalnoga razvoja; Maslow je naglasio važnost sigurnosti; Rogers je osmislio pristup obrazovanju usmjeren na polaznika temeljen na pet osnovnih koncepata; razvojni psiholozi dali su nam znanje o tomu koja su obilježja povezana s kojom dobi (tj. tjelesne sposobnosti, mentalne sposobnosti, zanimanja, stavovi, vrijednosti, kreativnost i životni stilovi); sociologija i socijalna psihologija dale su nam znanje o ponašanju skupine i društvenoga sustava, uključujući čimbenike koji olakšavaju ili sprječavaju učenje. Danas duga vrsta znanstvenika, edukacijski neuroznanstvenici, aktivno rade na tomu da pomognu edukatorima izgraditi most između onoga što zaista djeluje i prakse te da razotkriju čim više mitova o tomu kako mozak djeluje i uči. Nastoji se povezati znanje međudisciplinarnih struka, nadilazeći prepreku između znanosti i praktične primjene, potičući edukatore prenijeti znanja iz laboratorija u svakodnevni rad. Povratna obavijest neuroznanstvenicima koristi u planiranju daljnjih postupaka. U tomu dijelu osobito je značajna suradnja biomedicinskih i društveno-humanističkih znanosti. Naprimjer, neuroznanstvenici su spoznali značajne poveznice između usmjerivanja pažnje, stresa, upamćivanja, tjelesne aktivnosti, spavanja i glazbe, koje se mogu jednostavno primijeniti u edukaciji. A da vam stavim i jednu bubu u uho – velik broj američkih edukatora u osnovnim i srednjim školama te fakultetima javlja da su počeli eksperimentirati s andragoškim pristupom i da se čini da polaznici u većini slučajeva bolje uče. Pa kako i neće, pogotovo ove nove, izuzetno samouvjerene generacije!
Tihana Dragičević
coach, supervizorica, trenerica i autorica
