00385981861040 tihana@elevate.hr

UČENJE KROZ IGRU I EMBODIMENT AKTIVNOSTI

Toliko sam toga naučila kroz školu trenera, toliko sam stvari osvijestila kod sebe kao trenerice i coacha da mi je izuzetno teško odvojiti nešto što me se posebno dojmilo.

Ipak, kad razmislim o tome što me činilo posebno sretnom tijekom škole trenera onda je to svakako učenje kroz igru i embodied pristup.

Što je to embodied pristup? To je iskustveno učenje korištenjem veze tijelo –mozak. To je u stvari učenje kroz vježbe u koje je uključeno puno pokreta, plesa, igre, ali i naš mozak. Ovaj pristup je prepun zanimljivih igara, mozgalica, kreativnosti, muzike, smijeha, dodira…

Taj specifičan način učenja pokazao se idealan za mene, stopostotnu aktivisticu, kojoj suhoparno čitanje i pamćenje teorije baš i ne ide najbolje. Primijetila sam da sam učeći na ovaj način probudila svoju, davno zaspalu, kreativnost i u toj kreativnosti ponovo našla sreću i veselje.  Također sam primijetila da čak i ako se ne sjećam svih detalja određene aktivnosti, sjetiti ću se osjećaja koji je određena aktivnost pobudila u meni i kreirat ću sličnu aktivnost bez problema.

Naime, uvijek sam se pitala od kuda trenerima sve te silne ideje za vježbe? A sada i ja uspješno osmišljavam razne nove, kreativne aktivnosti u kojima uživam kao trenerica, a zajedno sa mnom i moji polaznici.

 

Vrlo zanimljiv uvid, nazovimo ga AHA momentom, imala sam kada smo učili različite stilove učenja. Shvatila sam da postoji stil učenja kojeg nazivamo „Teoretičar“, a to je stil učenja potpuno suprotan mome, koji ima jasnu strukturu, upute, svoj početak i kraj i kojem je u treninzima potrebna teorija i forma. I tu sam naučila puno o sebi, o tome koliko mi nedostaje strukture i forme i kako vježbom steći navedeno i prilagoditi se „teoretičarima“.

Igrom slučaja, radim u ljudskim potencijalima tvrtke u kojoj ima puno „teoretičara“ tako da sam odmah imala priliku primijeniti naučeno i shvatila sam koliko je lakše komunicirati i držati edukacije „teoretičarima“ čim u iste uvedem strukturu, red, formu te konkretne teoretske informacije.

Osvijestila sam da moram puno više sadržaja uključiti za „teoretičare“ u pripremu, jer njima treba jasan koncept, početak i kraj priče s konkretnim informacijama. 

 

Pitala sam se je li moguće napraviti interesantan trening, pun igre i embodied iskustava za „teoretičare“. Kako povezati moju ljubav prema igri, aktivnostima i pristup treningu za „teoretičare“? Možda ipak odustati od igara i embodied pristupa?

Naravno ne! Mozgajući, došla sam na ideju ne odustati od igara i embodied pristupa, već jednostavno uz svaku igru i aktivnost dati polaznicima, mojim dragim „teoretičarima“ i dovoljno forme, strukture te teoretskih i tehničkih informacija i detalja.

Ovo je za mene značajan izazov i vjerujem da ću uspjeti osmisliti vrlo aktivne treninge s kojih će „teoretičari“ odlaziti sretni i s pokojim AHA momentom. A tada će i ova trenerica biti sretna J

 

Astrid König Lucijetić,

Happiness coach & trainer

 

Share This