Formalno naspram neformalnoga obrazovanja
U početku bijaše formalno obrazovanje, odnosno učenje. A danas postoji i ono neformalno. Evo kako ja uspoređujem te dvije vrste obrazovanja, a uzimam si to za pravo jer stojim s po jednom nogom u obama svjetovima. Uzmimo za primjer Josipa koji ide u niži razred osnovne škole. Josip je jedno sasvim obično, veselo i znatiželjno dijete. Neke stvari voli više, neke manje. Neki mu predmeti idu bolje, neki lošije. Bliži se kraj polugodišta, a Josip stagnira u matematici. Ne samo da stagnira, nego niže jedinice. I što mislite, što roditelji odmah rade? Instrukcije! Sad Josip u svojemu tjednomu rasporedu ima dva puta tjedno dodatno sate matematike u obliku privatnih instrukcija kako bi dobio bolju ocjenu. Što mislite, što se dogodilo s Josipom na kraju polugodišta, je li uspio dobiti pozitivnu ocjenu? Jest, dakako. S toliko fokusa i rada na nekoj temi, uspjeh rijetko kad izostane. Zaključen mu je dobar. A dobar mu je zaključen i iz glazbenoga, ali to nikoga previše ne brine jer neće te glazbeni hraniti. A možda i hoće. Ono što niste znali o Josipu jest da je on stvarno talentiran za glazbu, posebno za sviranje trube. I da je iz toga glazbenoga uvijek imao zaključenu peticu.
Opasnost formalnoga obrazovanja jest da pretpostavlja određenu formu kojoj se polaznici, odnosno učenici, priklanjaju. Fokus je na što. Nauče li oni tu tablicu množenja? Da, nauče. Svi lijepo i jednako. Prednost neformalnoga obrazovanja, odnosno učenja, jest da se forma prilagođuje polaznicima jer je svatko različit i dolazi s različitim predznanjem, pitanjima i uvjerenjima. A svatko na kraju ode s vlastitim odgovorima, zaključcima i uvidima. Fokus je na kako.
S obzirom na to da kao treneri možete biti odgovorni samo za ono što radite – treninge (koji spadaju u neformalno obrazovanje, odnosno učenje), imajte to na umu. Čini se ludo, ali meni je neformalno (a ne informalno) učenje puno teže, puno me više baca iz zone udobnosti, ali sam puno zadovoljnija, dojmovi su snažniji i učinak dugotrajniji. Naravno, ponekad teško mogu prebrojiti što sam naučila (naprimjer, na ToolFairu), ali to je, barem mislim, zbog trenera koji nije dovoljno naglasio neke ključne stvari te su se refleksija/debriefing i procjena naposljetku skupusali.
Tradicionalno naspram modernoga obrazovanja
Je li to samo razlika u terminologiji ili još jedan komplet razlika? Tradicionalni poučavatelj odlučuje unaprijed koje znanje ili vještine treba prenijeti, raspoređuje ga u logične jedinice, odabire najučinkovitija sredstva za prijenos toga sadržaja (predavanja, čitanja, vježbe, videi, studije slučaja itd.), a zatim izrađuje plan predstavljanja ovih sadržaja u nekoj vrsti slijeda. Moderni poučavatelj ima na umu općenito koje znanje ili vještine treba prenijeti te unaprijed priprema skup postupaka za uključivanje polaznika u proces koji uključuje dolje navedene sastavnice (Knowles i Holton, 2015).
• Pripremanje polaznika
• Uspostavljanje povoljnoga okruženja za učenje
• Stvaranje mehanizma za međusobno planiranje
• Dijagnosticiranje potreba za učenjem
• Formuliranje programskih ciljeva (što je sadržaj) koji će zadovoljiti te potrebe
• Osmišljavanje obrazaca iskustvenoga učenja
• Provođenje tih iskustava učenja odgovarajućim tehnikama i materijalima
• Vrednovanje ishoda učenja i ponovno dijagnosticiranje potrebe za učenjem
Razlika nije u tomu da se jedna vrsta obrazovanja bavi sadržajem, a druga ne. Razlika je u tomu što se tradicionalni model odnosi na prijenos podataka, dok se moderni model bavi osiguravanjem postupaka i sredstava za pomoć stjecanja podataka i vještina. Često se tradicionalni model poistovjećuje s pedagogijom, a moderni s andragogijom.
Tihana Dragičević
coach, supervizorica, trenerica i autorica
