Tko je od vas ikada potražio pomoć novčića pri donošenju odluke, zna o čemu pričam. A mislim da nema onih koji nisu to napravili. Ova prekrasna metoda ima dvije kardinalne greške koje čine da se ona zapravo okreće protiv nas. Da, da, radimo potpuno pogrešno.
Ne mislim pritom da ga treba bacati u noći punog mjeseca i okretati se oko svoje osi glasno izgovarajući čarobne riječi. Niti da novčić treba biti zlatan i posvećen.
Koje su to greške i kako je možete koristiti u svrhu donošenja odluka, objasnit ću kroz par trenutaka. Ovo možete raditi bilo kada, bilo gdje, sve što vam je potrebno je jedan novčić i u sekundi ćete otkriti ne što vi mislite da trebate/želite, nego što stvarno trebate/želite.
Bingo!
Greška broj 1. bacanje novčića koristimo kad želimo da netko drugi odluči umjesto nas
Opa, tu smo, je li? Sad mislite, pa da, zbog čega bih ga koristio ako se mogu odlučiti? Gledajte, sam taj čin guranja glave pod tepih čini da nikad nećemo biti zadovoljni odlukom. Pa ćemo ga baciti nekoliko puta: „Glava..hm…ajmo ipak tri od tri.“ I tako ćemo se igrati sami sa sobom neko vrijeme, dok nam ne dosadi. Ali nećemo ništa odlučiti.
Dodatno, ako i dođemo do odluke i ona nam ne uspije, a šanse za to su 50-50, krivit ćemo koga? Novčić. Taj drugi entitet kojem smo prepustili odlučivanje u našem životu. To je prokletstvo savjeta generalno, a posljedično ibacanja novčica.
Greška broj 2. novčić bacamo potpuno pogrešno
Radi se o tome da je strategija gledanja odgovora pogrešna. A pravilnom strategijom ubijate i drugu muhu, ovu grešku broj jedan. Posve je svejedno hoće li novčić pokazati pismo ili glavu. Umjesto da se odreknete odgovornosti, prepustite nekom drugom da odlučuje umjesto vas i čekate hoće li novčić pasti na pismo ili glavu, možete napraviti potpuno suprotno. Uzeti odgovornosti odlučivanja u svoje ruke i odlučiti prije nego novčić padne.
Dok se novčić još vrti u zraku, i sada govorimo o djeliću sekunde koji ni ne znam raščlaniti, vi donosite odluku, htjeli, ne htjeli. Vaše cijelo biće, polusvjesno i još i prije bacanja doduše, nježno šapće: „Joj ja bih opciju x“. A dok se novčić vrti u zraku, to mišljenje vašeg bića možete čuti s pojačanim tonom. Kao kad slušate glazbu tiho na nekom jakom zvučniku i onaj krug na sekundu okrenete na najglasije. Skoro da vam probije bubnjić. Nema da ne čujete, još vas i fizički žigne u želucu koliko je bilo glasno/očito.
Kada se naš um ne želi suočiti s odlukama koje trebamo donijeti da bi nam bilo dobro, to ne znači da moramo odustati od nas. I neki naši drugi dijelovi imaju štošta za reći. Samo je bitno kako da im damo prostora da se izraze, ili još bolje, kako da se mi utišamo da ih možemo čuti. Pravilno bacanje novčića kao da otkriva crvotočinu gdje je to moguće. Korake za ovu metodu vam ne moram pretjerano crtati. Napunite džepove mrkim medvjedima, a ako vam ponestanu i Velebtske degenije će poslužiti.
Link na YouTube video METODA SAMOCOACHINGA #15/20
Tihana Dragičević
coach, supervizorica, trenerica i autorica
