Prihvaćanje je kao uplašena srna, ako je lovite nemate šanse. A ako znate 3 koraka koja ću podijeliti s vama, možda vam se posreći.
Moj pokojni učitelj, majstor ontološkog coachiga Pat Grove, znao bi reći: što jest jest, što nije nije. Tada sam mislila, ma nemoj mi reći, koliko li ti je trebalo samo da se dosmisliš te mudrosti. Sarkastično, naravno. Bila sam mlada. Sada znam koliko je zapravo rekao u tako malo riječi. I to jednostavnih riječi. Pokušat ću vam to pobliže pojasniti u sljedećih par minuta kakve veze imaju srna, činjenice, interpretacija i prihvaćanje.
Kako prihvatiti bilo što, nije lagano. Jer to podrazumijeva da se nešto što se dogodilo ili što je ušlo u naš život, toliko snažno uzdrmalo naše temelje, da se još uvijek tresemo. Oprostite na izrazu. Novi član obitelji nakon kojeg vam se „vaš život“ nikada više neće vratiti, nezadovoljstvo na poslu, u ljubavi, nezadovoljstvo općenito.
Ako želimo Prihvaćati s velikim P ili samo prihvaćati stvarnost, trebali baciti oko na ono što zapravo radimo, odnosno čemu se opiremo? I koji rezultat dobivamo zauzvrat. Reći ću vam, ako se opiremo stvarnosti, ako niječemo životne nesigurnosti, za nagradu živimo u raspoloženju tjeskobe. Toliku ju ne želimo i toliko želimo nešto drugo, da ju uopće niti ne vidimo. A kako možemo prihvatiti nešto što ne vidimo?
Raspoloženje je backoffice našeg života. Sve proizlazi iz njega. Ako pak, prihvatimo stvarnost, suočimo se sa činjenicama životne nesigurnosti oči u oči i odlučimo ih prigliti, za nagradu počinjemo živjeti u raspoloženju čuđenja. U onome što vidite u očima djeteta koji u svakoj neizvjesnosti vidi priliku. Moguću avanturu. To je rođak Sadašnjeg trenutka. Tu možemo kreirati.
Ne vjerujete mi? Probajte sami. Rad s raspoloženjima, nečime što stoji u dobokoj pozadini našeg funkcioniranja nije lak, ali kao sve počinje jednostavnim korakom.
Zadatak za vježbanje prihvaćanja nije prihvaćanje, to bi bio prevelik i preapstraktan zalogaj. Za početak važno je razlikovati činjenice od interpretacija. Koje su vaše činjenice, koja je zapravo vaša stvarnost? Što je to što ne prihvaćate a trebali biste? A nisu vaše emocionalne interpretacije događaja nego sam događaj. Da vam dam primjer.
Zadnje dvije godine bile su mi strašno naporne, možda čak i nešto više od dvije. Rodila sam. U svemirskim razmjerima, prilično nedavno. Za koji dan ona navršava dvije godine i do sada sam se dobrano namučila. Bilo mi je jako stresno balansirati između bebe i posla, jer sam se kao privatni poduzetnik vratila nakon par mjeseci. Ja obožavam svoj posao, i iako sam imala pomoć mame i tete čuvalice, hormoni, osjećaj krivnje prema njoj i osjećaj nedovršenosti na poslu, me ubijao. Stalno sam sumnjala u svoje izbore i često sam pomišljala što sve ovo meni treba. Krenula je u vrtić, postalo je lakše na jednom frontu i teže na jednom novom, neočkivanom. Bolesti, njezina zahtjevnost s obzirom na dob, odbijanje hrane. Nikad kraja!
Da vam dan drugu perspektivu iste priče, kroz prizmu činjenica. Činjenica je da sam rodila dijete. I da sam gotovo odmah nakon rođenja nastavila raditi kao privatni poduzetnik. U bebino čuvanje bili su uključeni, osim tate i tete čuvalica i moja mama, dok nije krenula u vrtić. Sada navršava dvije godine i privikla na vrtić. Ja odrađujem osmosatni radni dan, nekad i duži.
One gore interpretacije, teško da bih mogla probaviti. Jer one su ono što ja mislim o ovim činjenicama. Netko drugi će ove činjenice drugačije interpretirati. Zapravo, svatko drugi će ih drugačije interpretirati. Makar u nijansi doživljaja. I tu se razlikujemo.
Zato zadatak prihvaćanja razbijamo na par koraka:
- Detektirajte događaje koji su vam bili značajni (najčešće pozitivno, no ne mora biti)
- Razlučite činjenice/sam događaj od interpretacija/kako se vi osjećate u odnosu na taj događaj
- Provjerite čemu se od činjenica opirete, što ne prihvaćate
- I prihvaćanje će vam se samo prišuljati, ako pošteno napravite prethodne korake
Prihvaćanje je zaista kao uplašena srna, ako je lovite nemate šanse. Ako strpljivo pripremate teren za njezin dolazak, možda vam se posreći.
Link na YouTube video METODA SAMOCOACHINGA #2/20
Tihana Dragičević
coach, supervizorica, trenerica i autorica
