„Ako ne znaš objasniti na jednostavan način, ne razumiješ temu dovoljno dobro.“ – Einstein
Tko je trener?
Prenošenje je znanja umjetnost. Nemojte mi vjerovati na riječ, nego provjerite odmah sami. Sjetite se teme koja vam je jako draga i koja vas nadahnjuje. Jeste? Dobro. Zamislite da čitate članak ili knjigu na tu temu kako biste naučili nešto više, jednostavno zato što vas zanima. Uživate, tema vas ponese, brzo čitate, zar ne? Cilj je zadovoljstvo i zadovoljavanje znatiželje. Zamislite sad da čitate taj isti članak radi prenošenja podataka iz teksta nekomu drugomu, po mogućnosti nekomu komu treba još malo predznanja kako bi shvatio o čemu govorite. Način na koji ćete čitati taj tekst i način na koji ćete mu pristupati dok vam se mislima roje ideje i metafore: „Aha ovo je važno, a ovo bih mogao predstaviti kroz aktivnost u paru, i kako da mu ovo ne kažem izravno već da sam dođe do rješenja?“ Ako se sad smješkate i kimate glavom, bili ste u ovakvoj pedagoškoj situaciji i razumijete dosjetljivost prenošenja znanja. I znate da je uspjeh samo 20 % talenta. Ostalo je priprema, izvedba, povratna obavijest pa opet ukrug.
Trener istovremeno ima na umu opću svrhu, odnosno što se zapravo želi postići cjelokupnim treningom, i kratkoročne ciljeve, odnosno kako razlomiti velik zalogaj na manje, lakše probavljive komadiće. Istovremeno ima u vidu želje pojedinaca i potrebe skupine koju oni zajedno tvore. Sam usklađuje kontekst i sadržaj treninga koji daje. To može zato što je dobro utreniran. I on je nekad bio polaznik. Zna se nositi sa svojima dvama velikima i oprečnima zadatcima. Ispred sebe ima skupinu ljudi. Po pitanju njihova iskustva i pozadine oni su potpuno različiti – svaki od njih nosi sa sobom svoju priču i svoja vlastita pitanja na koja želi odgovor. Dakle, trener ima zadaću davati različita učenja. S druge strane, ideja je da skupinu ljudi pouči jednoj određenoj vještini. Trener ima zadaću davati i jednu ujednačenu lekciju koja je prilagođena načinima učenja i stupnjevima vještina polaznika.
Trener zna da je cjelina puno veća od zbroja njezinih dijelova. On zna kako stvoriti homogenu i motiviranu skupinu, polaznike u kojima je probuđena prirodna znatiželja i koji postaju dugoročno izvrsni u vlastitoj izvedbi, koji su se sposobni samostalno ispraviti i koji su sposobni samostalno učiti iz situacija u kojima se nađu. Zna kako istovremeno održavati svoju osobnost i smisao za zajedništvo. Dobar se trener ne boji pokrenuti otpor skupine i ne dopušta da mu vlastiti ego stoji na putu.
Trener je zapravo moderni profesor. U to su ga pretvorile potrebe vremena, tržišta i polaznika. To je zvanje vrlo slično žongliranju. Vrhunski trener uvijek zna gdje mu je koja loptica i koji mu je sljedeći korak. Zna isto tako da se loptice trebaju ujednačeno kretati po zraku i ako nije tako, treba nešto poduzeti drugačije. Spreman je tražiti pomoć i raditi na sebi. Svaki je trener prvo istrenirao sebe pa tek onda druge.
Ne, znanje nije moć. Primijenjeno je znanje moć. Znanje je danas lako dostupno ili, bolje rečeno, podatci su ti koji su dostupni. Malo tko danas zaista zna potražiti vjerodostojne izvore podataka na tražilicama kao što je Google. Međutim, ako podatke koje naučimo ne primijenimo i ne nastavimo primjenjivati sve dok ih ne svladamo, oni ispare, a mi smo samo potratili vrijeme skupljajući ih. Ostaje nam samo beskorisno znanje, gotovo knjiško. S druge strane, trener je praktičar, alkemičar. Stremi tomu da suhe podatke pretvori u znanje koje zatim iskustvom pretvara u mudrost. To znači da ništa što radi nije nasumično, slučajno niti nesvjesno.
Koji još voditelji edukativnih procesa postoje?
Za objašnjenja voditelja edukativnih procesa nisam koristila definicije iz relevantnih izvora jer sam otkrila da su često nejasne, da se preklapaju te da mi kao takve ne služe. Koristila sam njihovu praktičnu primjenu u jeziku, kako ih najčešće shvaćamo i, što je najbitnije, kako ih moji kolege i ja, koji se bavimo ovim poslom, vidimo. Također moram napomenuti da su neki pojmovi došli do nas iz engleskoga jezika, da su obuhvatili različita značenja i kao takvi su se i zadržali. No, ja sam odlučila preispitati ta značenja nastojeći im dati djelotvornija određenja pojmova koje oni predstavljaju kod nas.
Ideja je donje tablice unijeti više razlika u područje voditelja edukativnih procesa. Ako treneri početnici znaju koje sve uloge postoje i ako otprilike znaju prepoznati suptilnu granicu gdje jedna uloga prestaje, a druga počinje, bit će prilagodljiviji u njihovoj izmjeni. Naime, u jednomu treningu ne možemo biti samo trener, već se prilagođavamo potrebama skupine, a opća je potreba skupine da na početku ne znaju i trebaju im podatci, za što je potreban direktivniji pristup. Kasnije, kad imaju čime upravljati, treba ih pustiti upravljati, sve dok ne postanete suvišni, za što je potreban podržavajući pristup. A između tih dviju krajnosti stoji još cijela jedna paleta nijansa. Naglašavam jednu stvar! Nije pogrešno ne ući ni u jednu ulogu na treningu, jedino ako trener to radi svjesno, jedino ako zna gdje se točno nalazi i što time želi postići.
Tablica 3 – Voditelji edukativnih procesa, autorski rad
Tihana Dragičević
coach, supervizorica, trenerica i autorica
