Ono što je ovdje bitno jest činjenica da možemo učiti bilo iz čega. Ako ova rečenica zvuči prejednostavno, to je zato što i jest tako! Učimo bilo iz kojega događaja u našemu životu: prekida, promaknuća, pada s bicikla. Naravno, jedino ako to svjesno odlučimo; ako ne, onda su to samo linearni nizovi naizgled nepovezanih događaja, umjesto penjanja po stepenicama.
Učenje ne mora biti samo posljedica otvaranja određene knjige. Kako je naš život prepun događaja, tako je zapravo i prepun čarobnih prilika za učenje.
„Učenje je proces pri kojemu se znanje stvara kroz preoblikovanje iskustva“ – David A. Kolb
Iskustveno učenje teorija je koju je popularizirao David Kolb kasnih 1970-ih. Njegova istraživanja i ideje govore da smisleno znanje dolazi kroz niz iskustava. Tvrdio je da naša pojedinačna i osobna iskustva služe kako bi nas učila o različitim temama. Ako je iskustvo interaktivno, izazovno i emocionalno, ono će potaknuti daljnje učenje. Kolb naglašuje da je aktivno sudjelovanje u iskustvu izrazito bitno. Nije dovoljno biti samo prisutan. Oni koji nisu u potpunosti uključeni u iskustvo neće steći nikakva korisna znanja. Kad se ne stječe novo znanje, neće doći do osobnoga rasta. Drugim riječima, iskustveno učenje zahtjeva smisleno sudjelovanje (Kolb, 2015).
Stilovi učenja i kako ih prepoznati?
Ako opći proces učenja svedemo na pojedinačnu razinu, možemo primijetiti da svi ljudi uče kroz četiri koraka, ali neki su privrženiji određenim koracima. Tako dolazimo do četiriju stilova učenja, teorije koju je osmislio Kolb, a razradili Honey i Mumford (1992).
Ova veza između stilova učenja i koraka u procesu učenja ukazuje na to da će oni ljudi kojima, naprimjer, najviše odgovara stjecanje neposrednih i konkretnih iskustava imati izražen taj korak učenja (djelovanje i osjećanje), a kroz ostale će korake prolaziti brzo i površno. Ustvari, većina ljudi više voli dva ili nekoliko stilova učenja, rijetko samo jedan. Kvalitetno učenje jest ono kod kojega se podjednako posvećujete svakomu od spomenutih koraka učenja. To znači da u procesu učenja, a pogotovo u procesu prenošenja znanja, moramo primijeniti metode učenja koje odgovaraju svakomu stilu učenja. Naprimjer, ako primijetimo da jako volimo eksperimentirati, a malo promišljati o tomu što radimo, otkrivamo zbog čega ne napredujemo. Svi bi koraci trebali biti u ravnoteži za učinkovite uvide.
U sljedećim blogovima, obradit ću sva 4 stila učenja i otkriti trikove trenerima kako da rade s njima:
1. Refleksivci
2. Teoretičari
3. Pragmatičari
4. Aktivisti
Tihana Dragičević
coach, supervizorica, trenerica i autorica
